Sreto Tanasić, ugledni srpski lingvista, nedavno je izneo snažan stav o jeziku i identitetu građana Crne Gore, naglašavajući da svi oni govore srpskim jezikom, koji je koristio i vladar i pesnik Petar Petrović Njegoš. Tanasić je istakao da su oni koji se odriču jezika svojih predaka „dali veru za večeru“, implicirajući da su na taj način izgubili deo svoje kulturne i istorijske baštine.
Tanasić je ukazao na značaj srpskog jezika u Crnoj Gori, navodeći da je Njegoš svojim delima prenosio poruke o snazi srpskog naroda. Njegove reči su odjekivale kroz istoriju, a danas je jasno da se srpski jezik i dalje koristi, uprkos pokušajima da se nametne drugačiji identitet. U vezi sa nedavnom inicijativom da srpski jezik dobije status službenog jezika u Ustavu Crne Gore, Tanasić je naglasio da je rezultat popisa pokazao da je znatan broj ljudi u Crnoj Gori govorio srpskim jezikom, čak i ako se nisu izjašnjavali kao Srbi.
On je podsetio da se Crnogorci nikada nisu odrekli svog jezika, pa ni u teškim vremenima kao što je bila austrougarska okupacija. „Kultura i baština koja je stvorena na srpskom jeziku ne može biti zaboravljena“, rekao je Tanasić, podsećajući na Miroslavljevo jevanđelje, jedno od najvažnijih dela srpske kulture, koje je napisano na ćirilici.
Tanasić je takođe tvrdi da su svi u Crnoj Gori govornici srpskog jezika, uključujući one koji se identifikuju kao govornici „crnogorskog“ jezika. On je pozvao ljude da uporede način na koji govore sa jezikom svojih predaka, naglašavajući da je jezik, iako može imati dijalektne varijacije, suštinski isti. „Promena imena ne znači stvaranje novog jezika“, rekao je, dodajući da je jezički inženjering u Crnoj Gori osuđen na neuspeh.
On je izrazio zabrinutost zbog onih koji se odriču svog jezika, smatrajući da su „dali veru za večeru“. Tanasić je ukazao na to da, kada se jednom izgubi identitet, povratka nema. „Oni su predali svoje korene i kulturnu baštinu u korist trenutne koristi“, rekao je. Ova izjava je izazvala brojne reakcije, jer se postavlja pitanje šta se događa sa identitetom nacije kada se ljudi odriču svog jezika.
U vezi sa odbranom srpskog jezika, Tanasić je naglasio da je pravo na jezik, kulturu i identitet fundamentalno ljudsko pravo koje ne može biti oduzeto nijednom narodu. Prema njegovim rečima, i novoformirani narodi bi na kraju mogli shvatiti važnost očuvanja srpskog jezika. On je postavio pitanje zašto se druge nacije, poput američke, ne odriču svojih jezika, i kako se to ne dešava u drugim delovima sveta.
Tanasić je podsetio da je potrebno da se svi Srbi, bez obzira na to gde žive, ujedine u odbrani svog jezika i kulturološkog identiteta. „To nije mešanje u tuđe stvari, već u najosnovnije stvari“, rekao je, pozivajući na akciju kako bi se očuvala prava govornika srpskog jezika u Crnoj Gori. U trenutnom ustavnom okviru Crne Gore, srpski jezik nije dobio status službenog jezika, a iako je crnogorski jezik proglašen službenim, srpski jezik se i dalje koristi od strane značajnog dela populacije.
Tanasić je zaključio da je na svima nama, kao pripadnicima srpskog naroda, da branimo svoja prava i identitet, ističući da se istorija uvek vraća onima koji se drugačije ponašaju. „Podržavajte i branićete pravo na srpski jezik u Crnoj Gori, stajati uz svoj narod i svoju crkvu“, poručio je Tanasić.
