General Nebojša Pavković vratio se juče u Srbiju avionom Vlade Srbije nakon što je pušten na prevremenu slobodu iz zatvora u Finskoj, gde je služio kaznu od 22 godine zbog navodnog ratnog zločina na Kosovu. Odluku o njegovom puštanju doneo je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u Hagu, a to je učinjeno zbog teškog zdravstvenog stanja Pavkovića, uz stroge uslove.
Pavković je odmah po dolasku na aerodrom u Beogradu prebačen na Vojno-medicinsku akademiju (VMA). Njegova ćerka Marija je u medijima podelila informacije o njegovom trenutnom zdravstvenom stanju. Prema njenim rečima, Pavković se oseća bolje, njegov glas je jači, a raspoloženje veselije. Medicinska sestra je potvrdila da je Pavković jeo supu i voće, te da je dobio boju u licu nakon što je bio potpuno dehidriran i imali su problema da mu nađu venu za infuziju. Doktor je rekao da se njegovo stanje polako poboljšava, a Pavković želi da bude u kontaktu sa svima, posebno ističući svoju želju da razgovara na srpskom jeziku. Takođe, iznenađen je podrškom koju je dobio, a koju nije očekivao.
Pavković je tokom NATO agresije 1999. godine bio komandant Treće armije Vojske Jugoslavije, koja je bila raspoređena na prostoru Kosova i Metohije. Haški tribunal ga je 2009. godine osudio na 22 godine zatvora, a optužbe su se odnosile na zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Optužnica protiv Pavkovića je otpečaćena u oktobru 2003. godine, a on se predao Tribunalu u Hagu 2005. godine.
U Srbiji je njegovo puštanje izazvalo podeljena mišljenja. Dok jedni smatraju da je reč o pravdi i ljudskom pravu na slobodu, drugi izražavaju zabrinutost zbog njegovih prethodnih presuda i mogućih implikacija po društvo. Pavkovićeva porodica i njegovi pristalice smatraju da je njegova kazna bila nepravedna i da je on žrtva političkih okolnosti.
U medijima su se pojavili različiti komentari i analize o njegovom povratku. Neki analitičari smatraju da bi njegov povratak mogao da utiče na odnose Srbije sa međunarodnom zajednicom, posebno u kontekstu pitanja ratnih zločina i pravde. Drugi, pak, naglašavaju da bi to moglo biti viđeno kao prilika za pomirenje i razgovor o bolnim temama iz prošlosti.
U svakom slučaju, Pavkovićev povratak u Srbiju sigurno će biti tema o kojoj će se još dugo razgovarati. Njegov zdravstveni oporavak i prilagođavanje na svakodnevni život nakon dugog boravka u zatvoru biće pod pažljivim okom javnosti. Takođe, mnogi će pratiti kako će se dalje razvijati njegov život i da li će se uključiti u javni život Srbije.
Pavkovićev slučaj takođe može poslužiti kao podstrek za širu diskusiju o pravdi, pomirenju i ratnim zločinima na Balkanu. Kako se društvo suočava sa svojom prošlošću, važno je da se razgovara o ovim pitanjima, kako bi se pronašla rešenja koja će doprineti boljoj budućnosti.
Kako se situacija razvija, takođe će biti zanimljivo videti kako će se Pavković uklopiti u kontekst savremenih političkih i društvenih događaja u Srbiji. Njegov povratak može dovesti do novih inicijativa za dijalog i suočavanje sa prošlošću, ili pak produbiti postojeće podele među građanima. U svakom slučaju, ovaj događaj je značajan i zaslužuje pažnju kako domaćih, tako i međunarodnih medija.
