Na zvaničnoj svečanosti povodom Dana Hrvata u Crnoj Gori, održan je koncert poznatog domoljubnog benda Hrvatska ruža. Ovaj bend, koji je stekao popularnost među hrvatskom zajednicom, izveo je pesme koje su često povezane sa nacionalnim identitetom i domovinskim ratom. Jedna od pesama koja je privukla pažnju prisutnih bila je i ona koja se izvođena u duetu sa Markom Perkovićem Tompsonom, poznatim po svojim kontroverznim stavovima i pesmama koje često izazivaju podeljene reakcije.
Koncert se održao u atmosferi koja je naglašavala patriotizam i vezanost za hrvatsku kulturu, ali i izazvala raspravu o multikulturalnosti i suživotu u Crnoj Gori. Hrvatsko narodno veće, koje organizuje ove događaje, često se kritikuje zbog svog uskog pristupa koji favorizuje određene narative o identitetu i kulturi, dok istovremeno zanemaruje različitosti koje postoje u društvu.
Pesme koje su izvodili članovi benda Hrvatska ruža simbolizovale su ratni narativ koji je bio prisutan decenijama. Mnogi od ovih izvođača i njihov repertoar su postali sinonim za isključivost, a ne za inkluzivnost i suživot. Međutim, na ovoj svečanosti, ovi muzičari su pokušali da se predstave u novom svetlu, kao nosioci poruka suživota i zajedništva među različitim etničkim grupama u Crnoj Gori.
Ovakvi događaji često postavljaju pitanje – šta zapravo znači multikulturalnost? Ako se umetnost i kultura koriste kao sredstvo za jačanje nacionalnog identiteta, kako se to uklapa u širi obrazac suživota? Mnogi kritičari smatraju da je ovakav pristup kontradiktoran, jer ne može biti reč o pravoj multikulturalnosti kada se promovišu samo određene pesme i izvođači koji su često povezani sa ratnom prošlošću.
S obzirom na složenu istoriju i etničke tenzije koje postoje u Crnoj Gori, ovakvi koncerti mogu biti viđeni kao prilika za dijalog, ali i kao izazov. Dok jedni vide priliku za promovisanje zajedništva, drugi smatraju da se na ovaj način perpetuira podela i netolerancija. U tom smislu, važno je analizirati kako se kulturni događaji mogu koristiti za izgradnju mostova umesto zidova.
Na svečanosti je bilo prisutno mnogo članova hrvatske zajednice u Crnoj Gori, a među njima su se mogli čuti različiti komentari o značaju ovakvih događaja. Dok neki smatraju da je važno očuvati svoj identitet i kulturu, drugi su naglasili potrebu za većim fokusom na suživot i međusobno razumevanje.
Jedan od ključnih izazova sa kojim se suočava hrvatska zajednica u Crnoj Gori jeste kako balansirati između očuvanja nacionalnog identiteta i integracije u širu društvenu zajednicu. To uključuje ne samo promovisanje svojih kulturnih vrednosti, već i otvorenost prema drugim kulturama koje čine mozaik crnogorskog društva.
Kako se društvo razvija i menja, tako se i percepcija o multikulturalnosti i suživotu menja. Važno je postaviti temelje koji će omogućiti različitim etničkim grupama da zajedno rade na izgradnji stabilnog i harmoničnog društva. U tom smislu, koncerti poput onog povodom Dana Hrvata mogu biti prilika za promociju dijaloga, ali i podsećanje na to koliko je važno biti svestan prošlosti dok se gleda ka budućnosti.
Na kraju, bez obzira na to kako se gleda na ovakve događaje, jasno je da je potrebno raditi na stvaranju prostora u kojem će svaka etnička zajednica moći da izrazi svoje kulturne vrednosti, dok istovremeno doprinosi širem društvenom skladu. To je izazov koji zahteva zajednički trud i otvorenost svih strana, kako bi se stvorila kultura mira i razumevanja.
