Starosna granica za odlazak u penziju u Nemačkoj će morati da se poveća sa sadašnjih 67 na 70 godina, izjavio je lider poslaničkog kluba CDU/CSU Jens Špan. U emisiji „Majšberger“ na javnom servisu ARD, Špan je naveo da će trenutni sistem penzionisanja sa 67 godina biti u potpunosti uveden do 2030/31. godine, ali da se tu neće stati. Kako je istakao, sa dužim životnim vekom stanovništva, moraće da se produži i radni vek.
Špan je dodatno obrazložio da je, ako želimo da očuvamo obim socijalnih davanja bez prevelikog opterećenja budućih generacija, potrebno da duže radimo. Tokom tridesetih godina, planira se postepeno povećanje starosne granice za odlazak u penziju, prvo iz godine u godinu, a zatim iz meseca u mesec, prenosi Velt.
On je napomenuo da trenutno nije pravi trenutak za političku raspravu o konkretnim promenama, ali je istakao da javnost mora čuti istinu o održivosti sistema. Ovaj stav dolazi neposredno nakon što je savet ekonomskih stručnjaka, formiran od strane ministarke privrede Katarine Rajhe (CDU), predložio vezivanje starosne granice za odlazak u penziju za životni vek, ukidanje penzionisanja sa 63 godine, kao i ponovno uvođenje tzv. faktora održivosti u penzioni sistem.
U Nemačkoj se od 2012. godine starosna granica za penziju postepeno povećava sa 65 na 67 godina, a potpuno će biti dostignuta 2031. godine. Moguć je raniji odlazak u penziju uz umanjena primanja, dok posebni uslovi važe za dugogodišnje osiguranike i osobe sa invaliditetom.
Ovaj predlog Špana dolazi u trenutku kada se Nemačka suočava sa brojnim izazovima u vezi sa penzionim sistemom, s obzirom na sve duži životni vek građana i smanjen broj radnika koji doprinosi penzionom fondu. Sa povećanjem starosne granice, vlasti se nadaju da će osigurati održivost penzionog sistema i smanjiti pritisak na budžet.
Mnogi stručnjaci i političari smatraju da je potrebno razmotriti i alternativne pristupe, kao što su povećanje poreza ili smanjenje penzija, kako bi se obezbedila dugoročna održivost sistema. Ipak, predlog o povećanju starosne granice izaziva podeljene reakcije među građanima, posebno među onima koji se približavaju penzionisanju.
Dok jedni smatraju da je to nužna mera s obzirom na demografske promene, drugi se protive ovakvim rešenjima, ističući da bi to moglo dodatno otežati život starijim osobama koje se suočavaju sa fizičkim i mentalnim izazovima. U svakom slučaju, pitanje penzija postaje sve važnija tema u nemačkoj javnoj debati, a odluke koje budu donesene u narednim godinama može imati dalekosežne posledice za društvo u celini.
U ovom kontekstu, važno je da se javnost aktivno uključi u raspravu o ovom pitanju i da se razmotre različiti predlozi koji će omogućiti održivost penzionog sistema, uzimajući u obzir interese svih građana. Nemačka se suočava sa izazovima koji zahtevaju hrabre odluke, a kako bi se obezbedila budućnost penzija, potrebna je široka politička i društvena podrška.
Kao što je Špan napomenuo, istina o održivosti sistema mora biti jasna svima, a otvorena diskusija je ključna kako bi se pronašla rešenja koja će zadovoljiti potrebe budućih generacija. U svetlu svih ovih promena, ostaje da se vidi kako će se građani Nemačke prilagoditi novim uslovima i šta će to značiti za njihov svakodnevni život.
