Tokom današnje rasprave o saradnji sa dijasporom u crnogorskom parlamentu, poslanik Demokratskog narodnog pokreta (DNP) Milan Knežević izneo je svoje mišljenje o statusu crnogorskih državljana koji žive u inostranstvu. Njegovo pitanje ministru dijaspore Mirsadu Azemoviću bilo je usmereno na dilemu koju ima u vezi sa svojim sinom, koji je rođen u Beogradu. Knežević je istakao da, iako su oba roditelja crnogorski državljani, njegov sin zbog mesta rođenja ne može da dobije crnogorska dokumenta.
Knežević se nije zaustavio samo na ličnom primeru, već je ukazao na širi problem koji se tiče desetina hiljada građana Crne Gore koji žive u Srbiji i imaju sličan status. On je postavio pitanje da li su ti ljudi, koji su rođeni u Srbiji, dijaspora ili su nešto drugo. „Je li moj sin dijaspora u Crnoj Gori?“ upitao je Knežević, naglašavajući da je potrebno razjasniti kako crnogorski zakoni tretiraju ovu grupu ljudi.
Pitanje identiteta i statusa crnogorske dijaspore je kompleksno i često izaziva različite poglede. Knežević je dodatno provocirao raspravu postavljajući pitanje o tome da li su ljudi koji žive u Srbiji, a koji se izjašnjavaju kao Srbi, zapravo građani Crne Gore koje se država odrekla. Ovakvi komentari ukazuju na duboke podele u društvu i političkoj sceni Crne Gore, gde se etnički i nacionalni identiteti često prepliću i sukobljavaju.
Beograd, prema Kneževiću, funkcioniše kao glavni grad Crne Gore za mnoge ljude koji dolaze iz Crne Gore i žive u Srbiji. Ova izjava može biti shvaćena kao odraz osjećanja pripadnosti i identiteta koje mnogi Crnogorci gaje prema Beogradu, ali i kao kritika trenutnog stanja u kojem se nalaze crnogorski državljani van granica svoje zemlje.
Ministar Mirsad Azemović je odgovorio na Kneževićeva pitanja, naglašavajući važnost dijaspore za Crnu Goru. On je istakao da je saradnja sa dijasporom ključna za razvoj zemlje i jačanje veza sa onima koji su napustili Crnu Goru. Azemović je takođe ukazao na to da je potrebno raditi na unapređenju zakonskih okvira kako bi se olakšao pristup crnogorskim dokumentima onima koji su rođeni u inostranstvu, a čiji su roditelji crnogorski državljani.
Kneževićev istup je otvorio važno pitanje o tome kako Crna Gora vidi svoje građane koji žive u inostranstvu, a posebno o tome kako se odnosi prema onima koji se identifikuju kao Srbi. Ova tema je posebno osetljiva u svetlu političkih tenzija koje su prisutne u regionu, a koje se često prelivaju u svakodnevni život građana.
S obzirom na sve veću mobilnost ljudi i promene u društvenim strukturama, jasno je da će pitanje dijaspore i njenog statusa postati još važnije u budućnosti. Crna Gora će morati da razvija strategije koje će omogućiti bolju integraciju svojih građana u inostranstvu, ali i da im pruži adekvatnu podršku u očuvanju identiteta i veza sa domovinom.
U zaključku, Kneževićev istup u parlamentu je ukazao na značajnu dilemu koja se tiče identiteta i statusa crnogorskih građana u inostranstvu. Njegova pitanja su otvorila prostor za diskusiju o potrebama i pravima dijaspore, kao i o načinu na koji država može bolje da se poveže sa svojim građanima van granica. Ova tema će sigurno biti predmet rasprava i u budućnosti, s obzirom na to koliko je važna za razvoj Crne Gore kao društva koje se suočava sa izazovima modernog doba.
