Rektor Univerziteta u Beogradu, Vladan Đokić, u svojoj pisanoj izjavi koju je preneo RTS, potvrdio je da je dao saglasnost da bude na izbornoj listi studenata koji su trenutno u blokadi. On je istakao da bi takav poziv doživeo kao „gest poverenja i ukazanu čast“. Đokić se, kao univerzitetski profesor i građanin Republike Srbije, izjasnio da „dosledno, savesno i odgovorno“ podržava zahteve studenata koji su u blokadi.
Đokić je naveo da bi formiranje izborne liste na kojoj bi se našli i nastavnici Univerziteta u Beogradu moglo da se dogodi bez umanjivanja akademskog integriteta ili narušavanja autonomije univerziteta, pod uslovom da se to ne odvija u okviru obrazovnih institucija ili u prostorima fakulteta i Univerziteta. On je naglasio da Ustav Republike Srbije, u članu 52, garantuje svim građanima pravo da biraju i da budu birani.
Prema Đokiću, to pravo važi za sve odrasle i poslovno sposobne građane, uključujući i studente i univerzitetske profesore, bez obzira na javnu funkciju koju obavljaju, sve dok se ne krše važeći propisi i pravila ustanova koja zabranjuju političko organizovanje i delovanje u prostorima fakulteta i Univerziteta.
Reakcija na Đokićevu izjavu došla je od predsednice Skupštine Srbije, Ane Brnabić, koja je zatražila njegovu ostavku, podsećajući na član 43, stav 10 Zakona o visokom obrazovanju. Ovaj zakon izričito zabranjuje političko, stranačko ili versko organizovanje i delovanje na visokoškolskim ustanovama.
Brnabić je istakla da je ponašanje rektora u suprotnosti sa zakonom i postavila pitanje etičnosti njegovog delovanja. Ona je naglasila da bi poštovanje zakona trebalo da bude prioritet za sve zaposlene u obrazovnim institucijama, posebno za one na tako visokom položaju kao što je rektor.
U međuvremenu, studenti u blokadi nastavljaju sa svojim zahtevima, koji uključuju promene u obrazovnom sistemu i veću podršku studentima. Njihove akcije, koje su započele kao protest zbog određenih nepravilnosti u sistemu, dobile su širu podršku unutar akademske zajednice, ali i šire, što dodatno komplikuje situaciju.
Đokićev potez da se priključi studentskoj listi može se tumačiti kao pokušaj da se izgradi most između administracije i studenata, ali i kao način da se pokaže solidarnost sa njihovim zahtevima. Mnogi smatraju da bi njegov angažman mogao doprineti poboljšanju komunikacije između studenata i univerziteta, dok drugi upozoravaju na moguće sukobe interesa.
Društvene mreže su preplavljene komentarima o ovoj temi, a mnogi korisnici izražavaju svoje stavove o legalnosti Đokićevog delovanja. Neki ga podržavaju, videći ga kao lidera koji se bori za prava studenata, dok drugi smatraju da bi trebalo da se pridržava zakona i da se izbegne bilo kakva politizacija akademskih institucija.
Očekuje se da će se situacija dalje razvijati, a studenti planiraju nove akcije i okupljanja kako bi nastavili sa pritiskom na vlasti da ispune njihove zahteve. U ovom kontekstu, Đokićevo učešće na studentskoj listi može imati značajne posledice, kako za njega lično, tako i za celu akademsku zajednicu u Srbiji.
U narednim danima, pažnja će biti usmerena na reakcije kako univerzitetskih tela, tako i na državne institucije, kako bi se videlo da li će se situacija smiriti ili će doći do daljih sukoba. Sa jedne strane, rektor Đokić se zalaže za prava studenata, dok s druge strane, institucije vlasti insistiraju na poštovanju zakona i akademske autonomije. Ova dinamika bi mogla oblikovati budućnost visokog obrazovanja u Srbiji.