U Crnoj Gori, pitanje imena srpskog jezika ostaje otvoreno skoro pet godina nakon pada režima Mila Đukanovića. Profesor srpskog jezika Veselin Matović, koji već dugo ukazuje na ovaj problem, nedavno je uputio pismo ministarkama kulture i prosvete, Tamari Vujović i Anđeli Jakšić Stojanović, nadajući se da će se situacija promeniti na bolje.
U svom pismu, profesor Matović ističe da zbog neodgovarajućeg naziva glavnog nastavnog predmeta, ime srpskog jezika polako nestaje iz rečnika mladih. Svake godine nova generacija dolazi u škole, a sa njom i novi izazovi vezani za prepoznavanje i očuvanje jezika. Matović upozorava da nije daleko vreme kada će srpski jezik nestati ne samo iz svakodnevnog govora, već i iz kolektivnog pamćenja budućih generacija.
Prema njegovim rečima, u procesu odlučivanja o jeziku i njegovom imenu, glas nestručnog poslanika često postaje važniji od mišljenja stručnjaka i lingvista. Ova situacija dodatno komplikuje pitanje jezika u Crnoj Gori, gde se odluke donose više na političkom nego na naučnom nivou. Matović naglašava da ovo pitanje treba da bude postavljeno kao naučno, a ne kao političko-ideološko pitanje.
Profesor takođe ukazuje na to da se društvena zajednica ne može vezati za ustav, koji se često koristi kao izgovor za sprečavanje napretka i ostvarivanja pravde. Prema njegovim rečima, Ustav i njegov član 157 ne smeju biti prepreka za ostvarivanje vrednosti kao što su mir, sloboda i jednakost. U suštini, Ustav ne može biti iznad opšteg društvenog interesa i univerzalnih vrednosti pravde.
Matović kritikuje odrednicu koja tvrdi da je „službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski jezik“. Prema njegovim rečima, ova formulacija predstavlja školsku lekciju lingvounitarizma, jer „crnogorski jezik“ nije prirodno ili istorijsko ime jezika, već je to naziv koji je nametnut po imenu države. Jezici su, kako naglašava, stariji od bilo koje države, a takvo neprirodno ime jezika ne prihvata više od 65% građana prema poslednjem popisu stanovništva.
U trenutku kada je „crnogorski jezik“ postao službeni jezik, čak 80% građana nije ga prihvatilo. Matović ističe da je ova situacija rezultat sprovođenja etnonacionalne koncepcije nove Crne Gore, koju je promovisao nacionalsocijalistički režim Mila Đukanovića. On poziva na promišljanje o jeziku kao sredstvu kulturnog identiteta, koje ne bi trebalo da bude oružje u političkim sukobima.
Profesor Matović je svestran u svojim analizama jezika i identiteta, naglašavajući da je jezik ključni deo kulturnog nasleđa. On se protivi ideji da se jezik koristi kao sredstvo za stvaranje političkog identiteta, smatrajući da bi jezik trebao biti sredstvo komunikacije i razumevanja među ljudima, a ne sredstvo za političko razdvajanje.
U zaključku, profesor Matović poziva na ozbiljnu diskusiju o jeziku i njegovom statusu u Crnoj Gori. Veruje da je važno da se čuje glas stručnjaka, lingvista i akademika kako bi se došlo do rešenja koje će poštovati kulturnu baštinu i identitet svih građana. On se nada da će uprkos trenutnim izazovima, buduće generacije moći da prepoznaju i cene svoj jezik kao bitan deo svog identiteta i kulturnog nasleđa.
