Crnogorski nacionalisti suočavaju se sa ozbiljnim izazovima, a strah od „nestajanja“ u matičnoj državi podstakao je njihovu potrebu da se ozbiljno posvete ovom problemu. Alarm je upaljen nakon objave rezultata poslednjeg popisa stanovništva, koji je pokazao da se samo 41,1% građana izjašnjava kao Crnogorci, dok se manje od tog broja, tačnije 34,5%, izjašnjava da govori crnogorski jezik. U isto vreme, 43,1% građana govori srpski jezik. Ovi podaci su izazvali zabrinutost među crnogorskim nacionalistima, koji su odlučili da se saberu i preispitaju svoj identitet.
Istoričar Boban Batrićević pokrenuo je inicijativu za sazivanje Crnogorskog kongresa, koji bi okupio predstavnike svih procrnogorskih političkih partija, kao i duhovne, kulturne, naučne, medijske i civilne institucije. Prema Batrićevićevim rečima, Crnogorski kongres treba da postane vrhovno telo crnogorske nacije i glavni centar njenog okupljanja. On smatra da bi dogovor o političko-izbornoj strategiji bio ključan korak ka jedinstvenoj opoziciji na izborima 2027. godine, a formiranje kongresa bi omogućilo da se stvori važan akter na društvenoj sceni Crne Gore.
Gradonačelnik Cetinja, Nikola Đurašković, prvi je podržao ovu inicijativu. On smatra da su se stekli uslovi da svi Crnogorci zajedno rasprave o budućnosti crnogorske nacije kako bi se broj pripadnika crnogorskog naroda održao iznad 41% u narednih deset godina. Đurašković naglašava važnost očuvanja građanskog karaktera Crne Gore i ističe da bi Cetinje, kao mesto značajnog istorijskog događaja iz 2006. godine, trebalo da bude domaćin ovog kongresa.
S druge strane, profesor mr Spasoje Tomić izražava sumnju u uspeh ideje o uništavanju srpskog integralizma. On je optimističan kada kaže da istorijski identitet i narod koji zna ko je i šta je ne mogu biti nadglasani. Tomić tvrdi da je nemoguće da samo nacionalni Crnogorci kreiraju budućnost svog naroda i države, bez uključivanja srpskog naroda. On podseća da je Crna Gora, prema Berlinskom kongresu, stekla državnost kao država srpskog naroda i da će doći trenutak kada će nacionalisti morati da prihvate realnost da se srpski jezik ne može izbrisati administrativnim dekretima.
Ova situacija ukazuje na duboke podele unutar crnogorskog društva i na izazove s kojima se suočava crnogorska nacija. Istovremeno, postoji i strah od gubitka identiteta, kako među nacionalistima, tako i među onima koji se identifikuju kao Srbi. Dok se priprema za Kongres, crnogorska politička scena postaje sve dinamičnija, a politički akteri se suočavaju sa pitanjima koja se tiču nacionalnog identiteta, jezika i kulturne baštine.
Uprkos različitim mišljenjima i pristupima, jasno je da su crnogorski nacionalisti primorani da se suoče sa realnošću demografskih promena i potreba građana. Njihovo okupljanje na Kongresu može biti prvi korak ka razvoju strategije koja bi mogla da obezbedi opstanak crnogorskog identiteta u budućnosti. Ova inicijativa takođe može otvoriti vrata za dijalog između različitih etničkih grupa u Crnoj Gori, što je od suštinske važnosti za očuvanje stabilnosti i jedinstva u zemlji.
Dok se pripreme za ovaj važan događaj, crnogorski nacionalisti će morati da preispitaju svoje stavove i strategije, uzimajući u obzir sve kompleksnosti društvenog i političkog okruženja. Samo kroz otvoren dijalog i saradnju mogu pronaći načine za jačanje svog identiteta, a istovremeno poštovati i uvažavati različite identitete koji čine bogatstvo Crne Gore.
