Ovog juna, šest godina nakon smrti Momira Bulatovića, njegovi prijatelji, porodica, saborci i poštovaoci okupili su se u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici. Ova svečanost bila je prilika da se prisete njegovog života i dela, kao i da se promoviše knjiga „Ime crnogorsko-prezime srpsko“ koju je priredio njegov prijatelj, novinar i publicista Milan Stojović. Knjiga sadrži izabrane tekstove, intervjue i izjave koje je Bulatović davao tokom svoje bogate političke karijere.
Momir Bulatović, prvi predsednik Crne Gore nakon pada socijalističkog sistema, ostavio je značajan trag u istoriji Crne Gore, o kojem se i dalje govori. Njegova supruga Nada je takođe doprinela promociji, priredivši tonske zapise i manje poznate izjave i intervjue koje će biti predstavljeni na događaju.
Protojerej Predrag Šćepanović podseća na Bulatovićevu popularnost među studentima, navodeći anegdotu o njegovom ispitu na Ekonomskom fakultetu. Profesor Boško Gluščević bio je toliko impresioniran njegovim znanjem da je izrazio želju da ga ponovo čuje, nagrađujući ga najvišom ocenom. Bulatović nije bio klasičan političar; u politiku je ušao kako bi se borio za jedinstvo srpskog naroda i prava drugih naroda koji žive u Crnoj Gori.
Milan Knežević, Bulatovićev politički saborac, podseća na njegove hrabre reči o uzrocima raspada SFRJ, ističući da je Bulatović bio svedok i akter značajnih geopolitičkih promena. Njegova izjava o krivici Vatikana i Nemačke za raspad Jugoslavije i dalje odjekuje, dok se današnji političari bore sa strahom od diplomata i trenutnih situacija.
Knežević naglašava da je Bulatović bio čvrst u očuvanju svojih korena i identiteta, za razliku od nekih njegovih savremenika. Podseća na trenutak kada je Bulatović objavio rat NATO-u, smatrajući to činom dostojnim ponosa za narod koji je bio vaspitan na tradiciji borbe i otpora.
Bulatović je imao viziju otvorenosti i demokratije, što pokazuje i njegova borba za otvaranje dosijea. Priča o njegovom razgovoru sa ministrom unutrašnjih poslova Pavlom Bulatovićem svedoči o njegovoj upornosti i idealizmu, iako se suočavao sa otporom.
Mr. Aleksandar Ćuković ističe važnost Bulatovićevog angažmana za razumevanje složenih procesa u Crnoj Gori. On naglašava da je Bulatović bio dosledan u svom tumačenju da Jugoslavija ne može biti svedena na ličnost, dok je istovremeno poštovao pravo crnogorskih građana da odlučuju o svojoj sudbini.
Milan Stojović, priređivač knjige, ukazuje na značaj Bulatovićevih reči i dela, naglašavajući njegovu intelektualnu snagu i principijalnost. Bulatović je zapamćen kao pošten i principijelan političar koji nije izdao svoje ideale.
Ovaj događaj predstavlja ne samo sećanje na Momira Bulatovića, već i podsećanje na izazove i borbe koje su oblikovale savremenu Crnu Goru. Njegova ostavština ostaje važna tema za razmišljanje o identitetu, jedinstvu i budućnosti Crne Gore. Kao ličnost koja je bila na čelu u turbulentnim vremenima, Bulatović će ostati upamćen kao čovek koji se borio za dostojanstvo svog naroda i prava svih građana.
