Industrijska proizvodnja u Evropskoj uniji (EU) tokom perioda od 2000. do 2024. godine beležila je prosečan godišnji rast od samo 0,6 odsto, kako je danas objavio Evrostat. Ovaj rezultat je značajno pogođen periodičnim krizama, kao i pandemijom virusa korona, koja je imala dalekosežne posledice po ekonomsku aktivnost u regionu.
Na početku dvadeset prvog veka, industrijska aktivnost u EU je bila u znatnom usponu, sa prosečnim godišnjim rastom većim od dva odsto. Pojedine članice Unije su tokom tog perioda beležile i mnogo veće stope rasta. Međutim, finansijska kriza koja je nastupila između 2007. i 2008. godine dovela je do drastičnog pada proizvodnje u mnogim državama članicama, što je u velikoj meri uticalo na ukupne rezultate.
U periodu od 2010. do 2019. godine došlo je do delimičnog oporavka, ali su prosečne stope rasta bile dvostruko slabije nego u prvoj dekadi milenijuma. Ovaj oporavak je bio nedovoljan da nadoknadi gubitke izazvane ranijim krizama. Pandemijska godina 2020. obeležena je naglim padom industrijske proizvodnje za 7,4 odsto, što je bilo još jedno u nizu negativnih iskustava za evropsku industriju.
U narednom periodu, od 2021. do 2024. godine, zabeleženi su blaži, ali konstantni godišnji padovi od oko 0,4 odsto. Ovaj trend ukazuje na to da se industrijska proizvodnja u EU i dalje suočava sa izazovima, a oporavak se odvija sporije nego što se očekivalo.
Kada se pogleda po državama članicama, Irsku i Poljsku karakterišu najviše prosečne stope rasta u industrijskoj proizvodnji tokom poslednje dve i po decenije, sa rastom od 5,6 odsto, odnosno 4,9 odsto. Nasuprot tome, Italija je zabeležila prosečan godišnji pad od 1,1 odsto, dok je Portugalija imala pad od 0,9 odsto. Ovi podaci ukazuju na razlike u ekonomskim performansama unutar Unije i ukazuju na to da su neke zemlje uspešnije u prilagođavanju i oporavku u industrijskom sektoru.
Kombinacija faktora, uključujući globalne ekonomske promene, unutrašnje strukturalne izazove i vanredne okolnosti poput pandemije, doprinela je sporom rastu industrijske proizvodnje u EU. Ovaj trend može imati dugoročne posledice po ekonomsku stabilnost i konkurentnost regiona. Zbog toga je važno da evropske zemlje preduzmu odgovarajuće mere kako bi podstakle rast i inovacije unutar industrijskog sektora.
U svetlu ovih informacija, analitičari i ekonomski stručnjaci pozivaju na reforme koje bi mogle unaprediti industrijsku politiku i strategije rasta. Mnogi smatraju da bi veće investicije u tehnologiju, održivu proizvodnju i digitalizaciju mogle pomoći u jačanju industrijskog sektora i povećanju konkurentnosti evropskih zemalja na globalnom tržištu.
Osim toga, potrebno je razviti i podržati politiku koja će omogućiti lakšu prilagodbu industrije promenama u potražnji i uslovima poslovanja. To podrazumeva i jaču saradnju između vlada, industrije i akademske zajednice kako bi se stvorili uslovi za inovacije i povećanje produktivnosti.
U zaključku, iako su izazovi s kojima se suočava industrijska proizvodnja u EU značajni, postoji prostor za optimizam ukoliko se preduzmu pravovremene i efikasne mere. U narednim godinama, ključno će biti kako će se evropske zemlje prilagoditi novim uslovima i kako će iskoristiti prilike za rast i razvoj u ovom sektoru.