Beograd – Glumac i reditelj Dejan Aćimović smatra da je bioskopska publika u regionu zavolela film „Svadba“ zbog njegove duhovite i svakodnevne priče koja se može povezati sa životom. On je u razgovoru za Tanjug istakao da je film Igora Šeregija „šarmantno napravljen, napisan i oglumljen“, naglašavajući da su tema, glumci, režija i scenario veoma dobro pogođeni.
Aćimović izražava zabrinutost zbog načina na koji mediji prikazuju stvarnost, priznajući da se često oseća preopterećeno čitajući naslove, jer to može uticati na njegov privatni život. „Užasavam se medija i čitam samo naslove, jer nakon čitavog članka dobijam nervozu koja prelazi u moj privatni život, a to nije dobro,“ rekao je on. S obzirom na aktuelna dešavanja, Aćimović je uporedio današnje društvo sa „Životinjskom farmom“ Džordža Orvela, ističući kako je to iritantno ljudima.
On se osvrnuo na članak novinara Borisa Rašete, „Zašto Hrvati vole Srbe i zašto Srbi vole Hrvate“, koji je, prema njegovim rečima, uspeo da na duhovit način prikaže „crnilo koje gledamo svaki dan“. Aćimović veruje da glumac i reditelj mogu dati najviše kada shvate da su ono što rade najbitnije, uz poštovanje prema svima.
Kao glumac, Aćimović pažljivo bira uloge, s obzirom na to da ne želi da se angažuje u projektima koji mu ne pruže inspiraciju. Osećajući zasićenje u Zagrebačkom kazalištu mladih, odlučio je da počne da piše scenarije koje je ponudio rediteljima, ali nisu svi razumeli njegovu viziju. Njegov ulazak u rediteljske vode inspirisan je pitanjem kolege Mustafe Naderevića: „A šta ti to ne režiraš?“
Govoreći o umetničkom procesu, Aćimović naglašava da novac ne bi trebao biti prepreka kada se radi umetnički projekat. „Novci su bitni samo kada strahujete da li ćete završiti projekat,“ ističe on. Oseća da prava filmska umetnost još uvek živi, iako često zaboravlja savremene holivudske filmove koji mu ne nude ništa posebno.
Kao autor, Aćimović je proveo pet godina radeći na dokumentarnom filmu o vaterpolisti Ratku Rudiću, koga smatra „neponovljivom pojavom“. Izdvojio je i košarkaša Željka Obradovića, kao i Darka Kralja, koga je istakao kao „najvećeg paraolimpijca 21. veka“. Aćimović često razgovara sa ljudima iz sporta kako bi razumeo njihov način razmišljanja i rešavanja problema.
U razgovoru se prisetio i kako je pomogao da glumac Nebojša Glogovac dobije glavnu ulogu u filmu „Ustav Republike Hrvatske“ reditelja Rajka Grlića. Aćimović je ukazao na značaj Glogovca za film, rekavši da bez njega taj film ne bi bio to što jeste. Ocenio je Glogovca kao najvećeg glumca 21. veka na prostoru bivše Jugoslavije.
Aćimović smatra da se današnji glumci ne pripremaju kao nekada, kada je gluma bila shvaćena kao umetnost koja zahteva posvećenost. Istakao je da su mediji ranije glumce doživljavali kao ikone, dok danas mnogi talentovani glumci ostaju neprimećeni. „Sećam se 1989. godine. Film ‘Čaruga’. Gledam Batu Stojkovića i Fabijana Šovagovića na ručku. Nešto pričaju, a ja upijam. Danas mladi glumci nemaju taj odnos,“ rekao je Aćimović.
On je izrazio zabrinutost zbog trenutnog stanja u Zagrebačkoj glumačkoj akademiji, nazivajući ga „tužnim“, i ističući da je danas ključni problem „podobnost“ u umetnosti. „Toga ima, podobni dolaze, ne daju prići, a kada iskačeš, odmah ti režu glavu,“ naglašava on.
Aćimović se prisetio svog početka karijere, radi na projektima sa poznatim glumcima kao što su Džordž Kluni i Nikol Kidman, a nedavno je radio i sa Džerardom Batlerom, kojeg smatra genijalcem. Iako se suočava sa zdravstvenim problemima, ostaje posvećen svojoj umetnosti i radu na filmovima.
