Brisel – Evropska unija je zabeležila značajan porast uvoza ruskih đubriva, koji je u prvoj polovini 2025. godine povećan za skoro 50 odsto u odnosu na isti period prethodne godine, prema podacima koje je objavio Evrostat. Ovaj trend izaziva pažnju, s obzirom na to da se EU već dugo vremena suočava sa izazovima u vezi sa energetskom bezbednošću i ekonomskim posledicama rata u Ukrajini.
U prvih šest meseci 2025. godine, Evropska unija je uvezla 3,25 miliona tona ruskih mineralnih đubriva, čija je ukupna vrednost dostigla gotovo 1,2 milijarde evra. Ovakav porast predstavlja rast od 48 odsto u količini i 56 odsto u novčanoj vrednosti u odnosu na isti period prethodne godine. Ovi podaci ukazuju na promene u trgovinskim obrascima unutar EU, kao i na potrebu za ovim resursima usled globalnih poljoprivrednih potreba.
U junu je zabeležen posebno snažan rast, kada je Evropska unija uvezla 911.000 tona ruskog đubriva. Ovaj broj je 2,3 puta veći u odnosu na maj 2025. godine i 3,3 puta veći nego u junu 2024. godine. Ovi podaci dodatno pokazuju kako se trgovina đubrivima iz Rusije, uprkos sankcijama i političkim tenzijama, značajno povećava.
S obzirom na trenutne globalne krize, uključujući i klimatske promene, poljoprivredna proizvodnja i dostupnost đubriva postaju ključevi faktori za održavanje stabilnosti u prehrambenom sektoru. U mnogim zemljama, uključujući članice EU, postoji velika zavisnost od uvoza mineralnih đubriva, a Rusija je jedan od najvećih proizvođača ovih materijala.
Iako je EU nametnula sankcije Rusiji zbog njenog delovanja u Ukrajini, strategija uvoza ruskih đubriva može ukazivati na određene komplikacije u sprovođenju tih sankcija. Mnogi analitičari ističu da je potražnja za đubrivima u Evropi i dalje visoka, što može predstavljati izazov za političke odluke koje se donose na nivou Unije.
Povećana potražnja za ruskim đubrivima može biti rezultat nekoliko faktora, uključujući povećanje cena drugih sirovina i potrebu za obezbeđivanjem stabilnosti u prehrambenom sektoru. Osim toga, rastući troškovi proizvodnje u poljoprivredi, uzrokovani inflacijom i promenama tržišta, dodatno komplikuju situaciju.
U kontekstu ovih podataka, važno je napomenuti da se mnoge zemlje članice EU suočavaju sa pritiscima da smanje zavisnost od ruskih resursa. Ipak, trenutni ekonomski uslovi i potreba za stabilnim snabdevanjem đubrivima otežavaju brze promene u ovim obrascima. U nekim slučajevima, zemlje su primorane da traže alternativne izvore snabdevanja, što može dovesti do viših cena i manje dostupnosti ključnih resursa.
U svetlu ovih informacija, postavlja se pitanje kako će se EU postaviti prema budućim uvozima ruskih đubriva i da li će važnost stabilnosti u prehrambenom sektoru prevladati nad političkim odlukama o sankcijama. Analitičari upozoravaju da će naredni meseci biti ključni za oblikovanje buduće trgovinske politike EU prema Rusiji, kao i za strategije u oblasti poljoprivrede i hrane.
Ova situacija takođe naglašava potrebu za diversifikacijom izvora snabdevanja mineralnim đubrivima, što bi moglo smanjiti zavisnost od jednog izvora i povećati stabilnost na tržištu. Kako se globalna ekonomija razvija i suočava sa novim izazovima, tako će se i trgovinski obrasci verovatno prilagođavati, a zemlje će morati da preispitaju svoje strategije kako bi osigurale održivost svojih poljoprivrednih sektora.
U narednim mesecima, pažnja će biti usmerena na to kako će se EU nositi sa ovim izazovima i koje će mere preduzeti kako bi zaštitila svoje tržište i osigurala stabilnost u snabdevanju.