Komitet stručnjaka Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima je u svom srednjoročnom izveštaju, objavljenom u Strazburu, izrazio zabrinutost zbog napretka Crne Gore u zaštiti manjinskih jezika, posebno romskog jezika. Iako su vlasti preduzele određene korake u promociji jezika manjina, ključne preporuke vezane za romski jezik ostale su neispunjene.
U izveštaju se ističe da su u Crnoj Gori sprovedene određene političke mere, uključujući strateško planiranje, koje su usmerene na unapređenje korišćenja manjinskih jezika. Međutim, Komitet je izrazio razočaranje što se preporuke o zvaničnoj upotrebi romskog jezika i dalje ne sprovode. Vlasti su pozvane da uspostave direktan dijalog sa romskom zajednicom, kao i da otvore mogućnosti zapošljavanja govornika romskog jezika u lokalnim administracijama.
U izveštaju se naglašava potreba za konkretnim koracima kako bi se romski jezik uveo u zvaničnu upotrebu bar u jednoj jedinici lokalne samouprave. Komitet podseća da vlasti Crne Gore imaju obavezu da do juna 2027. godine dostave naredni periodični izveštaj o napretku u sprovođenju preporuka. Oni će posebno obratiti pažnju na ponovljene preporuke iz prethodnih godina.
Pozdravljajući uključivanje ciljeva upotrebe jezika u novoj Strategiji za manjinsku politiku za period 2024-2028, Komitet naglašava da je potrebna veća posvećenost romskom jeziku. Osim toga, smatraju da su hitne i dodatne mere neophodne, te se preporučuju kratkoročne motivacione mere kao što su stipendije, sigurni poslovi i bonusi kako bi se privukli studenti da se edukuju za ovu oblast.
Romanija je jedan od najzastupljenijih jezika u Crnoj Gori među manjinama, ali se suočava s brojnim izazovima. Romska zajednica se često suočava s diskriminacijom i marginalizacijom, što dodatno otežava promovisanje jezika i kulture. U ovom kontekstu, sprovođenje preporuka Komiteta može značajno doprineti poboljšanju položaja romske zajednice i očuvanju njihovih jezika i identiteta.
Preporučene mere su od suštinskog značaja ne samo za romsku zajednicu već i za celokupno društvo, jer promovišu razumevanje i toleranciju među različitim etničkim grupama. Uvođenje romskog jezika u zvaničnu upotrebu može poslužiti kao primer drugim manjinama i pokazati da se poštuju njihova prava i kulture.
Crna Gora ima obavezu prema međunarodnim standardima ljudskih prava, a zaštita jezika manjina je ključni deo te obaveze. U tom smislu, važno je da vlasti shvate značaj romskog jezika kao sredstva komunikacije i identiteta za romsku zajednicu. Očekuje se da će realizacija preporuka dovesti do poboljšanja uslova života Roma i osnažiti njihov glas u društvenim pitanjima.
Iako je napredak u očuvanju jezika manjina postignut u određenim oblastima, izveštaj jasno pokazuje da je još uvek potrebno mnogo rada kako bi se obezbedila ravnopravnost u korišćenju jezika. Vlasti Crne Gore su pozvane da prepoznaju značaj jezika kao sredstva očuvanja kulturnog identiteta i da se aktivno uključe u promovisanje i zaštitu romskog jezika.
U zaključku, može se reći da je situacija sa romskim jezikom u Crnoj Gori izazovna, ali uz adekvatne mere i posvećenost vlasti, postoji potencijal za značajan napredak. Napori u ovoj oblasti ne samo da će doprineti poboljšanju položaja romske zajednice, već i jačanju društvene kohezije i razumevanja među različitim etničkim grupama u Crnoj Gori.