EU više novca potrošila za ruski gas, nego za Ukrajinu

Slobodan Perić avatar

Evropska unija se suočava sa značajnim izazovima u oblasti energetike, posebno kada je reč o nabavci gasa. U 2024. godini, EU je potrošila više sredstava na kupovinu ruskog gasa nego na pomoć Ukrajini, što je istakao evropski komesar za energetiku Dan Jorgensen u intervjuu za La Repubblica. Ova situacija se može smatrati „paradoksom“ s obzirom na trenutne geopolitičke okolnosti.

Jorgensen je istakao da je važno biti obazriv i ne preći iz jedne zavisnosti u drugu. U tom smislu, EU nastavlja da diversifikuje svoje izvore energetskih resursa kako bi smanjila zavisnost od ruskog gasa. Prema njegovim rečima, Norveška je trenutno glavni dobavljač gasa za EU, dok su Sjedinjene Američke Države takođe značajan izvor. Iako je trenutna situacija zadovoljavajuća, Jorgensen naglašava da EU mora pregovarati o nižim cenama gasa i povećanju obima isporuka iz SAD-a.

Međutim, Jorgensen upozorava da je ovo rešenje vremenski ograničeno. Cilj Evropske unije je da prevaziđe zavisnost od fosilnih goriva, uključujući gas, kroz razvoj obnovljivih izvora energije i nuklearne energije. Ova strategija je posebno važna u svetlu klimatskih promena i globalne potrage za održivim izvorima energije.

U poslednjih nekoliko godina, EU je postavila ambiciozne ciljeve u vezi sa smanjenjem emisije ugljen-dioksida i prelaskom na čiste izvore energije. Ovi ciljevi su postavljeni u okviru Zelenog dogovora za Evropu, koji ima za cilj da do 2050. godine EU postane prvi klimatski neutralan kontinent. Implementacija ovih ciljeva zahteva značajna ulaganja u infrastrukturu, tehnologiju i istraživanje.

Međutim, prelazak na obnovljive izvore energije nije bez izazova. Infrastruktura za obnovljive izvore, kao što su solarni i vetroelektrični sistemi, zahteva vreme i resurse za izgradnju. Pored toga, postoje i pitanja vezana za stabilnost snabdevanja energijom, jer obnovljivi izvori nisu uvek dostupni, što može dovesti do problema u mreži.

EU se takođe suočava sa unutrašnjim pritiscima, jer su različite članice Unije u različitim fazama prelaska na obnovljive izvore. Dok neke zemlje brzo napreduju u smanjenju zavisnosti od fosilnih goriva, druge su i dalje značajno zavisne od uglja i gasa. Ove razlike mogu otežati dogovor o zajedničkim ciljevima i strategijama na nivou EU.

U svetlu ovih izazova, važno je da EU nastavi da radi na unapređenju energetske efikasnosti i razvoju novih tehnologija koje će omogućiti održiviji pristup energiji. Ulaganja u istraživanje i razvoj obnovljivih izvora energije, kao i u skladištenje energije, mogu pomoći u prevazilaženju problema sa stabilnošću snabdevanja.

Osim toga, EU bi trebalo da ojača saradnju sa drugim zemljama i regijama kako bi diversifikovala svoje energetske resurse. Uključivanje novih partnera, kao što su zemlje u razvoju koje imaju potencijal za proizvodnju obnovljive energije, može doprineti globalnoj borbi protiv klimatskih promena.

Jorgensen je takođe naglasio da će EU nastaviti da pruža pomoć Ukrajini, uprkos trenutnim izazovima u energetskoj politici. Ova pomoć je od suštinskog značaja za stabilnost i sigurnost regiona, a takođe je i deo šire strategije EU za jačanje odnosa sa susednim zemljama.

U zaključku, energetska politika Evropske unije je trenutno u fazi transformacije. Iako postoje izazovi i prepreke, sve veće ulaganje u obnovljive izvore energije i diversifikaciju snabdevanja može pomoći EU da postigne svoje ciljeve u vezi sa klimatskim promenama i energetske sigurnosti u budućnosti.

Slobodan Perić avatar