Legenda o nemanu iz Dunava, poznatom kao Kemza, jedna je od najstarijih i najomiljenijih legendi koje se prenose među alasima na desnoj obali Dunava u Smederevu. Iako niko nikada nije zvanično video ovu mitsku bića, priče i spekulacije o njegovom postojanju preplavljuju lokalno stanovništvo već decenijama. Prema pričama onih koji su navodno imali susret s Kemzom, biće podsjeća na veliku ribu sličnu somu, pokrivenu muljem i travom, dok drugi tvrde da je sličniji čovjeku sa kandžama i dugim repom.
Navodno, neki ribari su noću vidjeli robove kako izviruju iznad vode, što je ostavilo prostor za različite tumačenja i spekulacije. Jedna stara fotografija iz 1938. godine, na kojoj se vidi velika prikaza nad vodom, izazvala je intrigu, ali se kasnije ispostavilo da je na njoj bilo samo dijete koje lovi ribu košem. Unatoč nedostatku konkretnih dokaza o postojanju Kemze, legenda i dalje intrigira lokalno stanovništvo i postavlja pitanje – da li je ovo biće stvarno ili samo proizvod mašte i legendi?
Osim što je Kemza tema zabavnih priča i bajki među lokalnim ribarima, legenda je zabilježena i u radovima poznatog smederevskog istoričara Leontija Pavlovića. On je opisao Kemzu kao „oličenje zla koje vreba priliku da nekoga udavi“ i tvrdio da neman „ribare i kupače navlači u virove gdje repom zaplete žrtvu kojoj onda nema spasa“. Iako je internet prepun različitih tumačenja o Kemzi kao mitološkom biću sličnom đavolu, legenda o ovom čudovištu postaje sve manje popularna među lokalnim stanovništvom.
Dok škotska legenda o čudovištu iz jezera Loh Nes i dalje intrigira svjetsku javnost, Kemza postaje zaboravljeni mit lokalne zajednice u Smederevu. Iako je priča o ovom mitskom biću nekada bila temelj lokalnih zabava i priča, danas se sve više gubi u vremenu i postaje dio prošlosti. No, legenda o Kemzi i dalje budi maštu i radoznalost kod nekih stanovnika koji žele da vjeruju u postojanje ovog čudovišta iz Dunava.
